Povijest
Dosadašnji predsjednici HOD-a HLZ-a
prof. Božidar Špišić,
prof.Ferdo Grospić,
prof. Ivo Ruszkowski,
prof. Dubravko Orlić,
prof. Marko Pećina
prof. Dubravko Orlić
prof. Robert Kolundžić
prof. Damir Hudetz
POVIJEST ORTOPEDIJE U HRVATSKOJ
Marijana Šimić Jovičić
Organizirani rad ortopedije u Hrvatskoj započinje 1908.godine zahvaljujući profesoru Božidaru Špišiću (1879.-1957., slika 1). On je te godine, nakon školovanja kod poznatih europskih stručnjaka, otvorio svoj privatni Ortopedski zavod, budući da u tom trenutku nije bilo moguće osnovati ga u nekoj od zagrebačkih bolnica. Navedeni zavod bio je jezgra iz koje će se kasnije razgranati ortopedska služba u Hrvatskoj. Početkom Prvog svjetskog rata, Špišiću uspijeva osnivanje Ortopedskog odjela u bolnici Crvenog križa u Zagrebu, a potom osnivanje Ortopedske bolnice u tadašnjoj Marulićevoj ulici koja je uključivala i školu za invalide, radnu terapiju i profesionalnu rehabilitaciju. U to vrijeme, Špišić se uz ratno-političke nedaće, morao boriti sa nerazumijevanjem i nepriznavanjem ortopedske struke od strane tadašnjih medicinskih krugova. Tako je 1918. godine morao bolnicu izmjestiti, pa je preseljena u nedovršenu zgradu na Sv. Duhu. Konačno 1919. godine ortopedija postaje zasebna specijalnost pod nazivom „Ortopedija s mehanoterapijom i elekroterapijom“, a 1922. godine osniva se Katedra za ortopediju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Špišić dobiva docenturu, kasnije i profesorsko zvanje te započinje sa predavanjim i vježbama uz pomoć asistenta dr. Ferde Grospića. Posebno treba istaknuti nastojanje profesora Špišića da zajedno sa svojim suradnicima u pacijenata potakne volju za rehabilitacijom i stjecanjem novih znanja i vještina osposobljavajući ih za aktivan život i vlastiti doprinos društvu. Okolnosti su nalagale da se bolnica ponovno mora iseliti, pa su neki odjeli bili rasformirani, a ostali rapoređeni na više lokacija u gradu Zagrebu. Godine 1930. neumornim nastojanjima profesora Špišića osniva se Klinika za ortopediju u zgradi nekadašnje Klinike za dječje bolesti na Šalati, da bi 1940. godine Klinika uselila u za to posebno izgrađenu zgradu na Šalati gdje i danas djeluje kao Klinika za ortopediju pri KBC Zagreb i Medicinskom fakuktetu Sveučilišta u Zagrebu. Špišić je bio izabran i za dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1943.godine postaje rektor Zagrebačkog Sveučilišta. Godine 1952. objavio je prvu knjigu iz ortopedije na hrvatskom jeziku (slika 2)
U isto vrijeme osnivaju se ortopedske službe i izvan Zagreba, diljem priobalja i u većim gradskim središtima. Nastava ortopedije se uvodi i na ostala tri medicinska fakulteta (Rijeci, Splitu i Osijeku).
Po umirovljenju profesora Špišića predstojnikom Klinike za ortopediju postaje dugogodišnji Špišićev suradnik, prof. Ferdo Grospić, koji ortopediju intenzivno usmjerava u operativnu disciplinu proširujući broj operativnih tehnika. Prve operacije zamjene zglobova umjetnima počinju za vrijeme prof. Alberta Starzyka. Novi operacijski zahvati temeljeni na razumijevanju biomehaničkih principa koštano-zglobnog sustava, AO metoda kao i prvi artroskopski zahvati uvode se zaslugom prof. Ive Ruszkowskoga. Ilizarovljevu metodu uvodi prof. Tihomil Matasović. Daljnji razvoj AO i Ilizarovljeve metode (posebno u vrijeme Domovinskog rata) kao i uvođenje revizijskih endoproteza i razvoja rekonstruktivne kirurgije usljed postrtaumatskih i prirođenih stanja nastavlja se za vrijeme djelovanja prof. Krešimira Koržineka. Poseban doprinos u razvoju otvorene i artroskopske kirurgije koljena dao je akademik Marko Pećina. Zalaganjem naših brojnih svjetski priznatih ortopedskih stručnjaka uvode se i usavršavaju najmodernije tehnike u dijagnostici i liječenju koštano-zglobnog sustva, slijedeći tako ali i obogaćujući svojim doprinosom europske i svjetske trendove.
Nastavljeno je osnivanje ortopedskih službi u sklopu javnih bolnica, kao i otvaranje privatnih ortopedskih bolnica te formiranje ortopedskih društava. Hrvatsko ortopedsko društvo pri Hrvatskom liječničkom zboru osnovano je još 1930. godine, a kasije su osnovani Hrvatsko društvo za dječju ortopediju također pri Hrvatskom liječničkom zboru i Hrvatsko udruženje ortopeda i traumatologa .Važnost se pridaje i znanstveno-istraživačkom radu, pisanju udžbenika i organiziranju domaćih i međunarodnih stručnih skupova.
Ulaskom Republike Hrvatske u Eurpsku Uniju specijalizacija je formirana kao „Ortopedija i traumatologija“ (lokomotornog sustava) objedinjujući i potvrđujući na taj način kompetenciju bavljenjem koštano-zglobnim sustavom uz mogućnost stjecanja pripadajućih subspecijalnosti obzirom na širinu struke.
Sažetak povijesti razvoja ortopedije u Hrvatskoj može se zaključiti mišlju profesora Božidara Špišića s kojim je ta povijest u nas i započela: „Ortopedija je nikla iz ljubavi prema bližnjemu i prema narodu. Ta ljubav vodila me je u mome radu, pa neka i nadalje vodi one koji će se dati na tu struku i raditi na liječenju, jačanju i uljepšavanju našeg narodnog tijela.“
